Početna strana > Hronika > EU i Balkan: Ima više problema nego dostignuća
Hronika

EU i Balkan: Ima više problema nego dostignuća

PDF Štampa El. pošta
sreda, 23. februar 2011.

Ministri inostranih poslova 27 zemalja-članica Evropske Unije, koji su se okupili na zasedanju Saveta EU izrazili su spremnost da pruže „realnu podršku“ državama Severne Afrike i Bliskog Istoka u sprovođenju političkih i ekonomskih reformi. Ovo je 21. februara izjavila vrhovni komesar EU za međunarodne poslove i politiku bezbednosti Ketrin Ešton. Razmatranje situacije u zemljama Magriba i Bliskog Istoka potisnulo je u drugi plan diskusije o politici Evropske Unije u drugim regionima – uključujući i Balkan. Analitičar Petar Iskenderov smatra da se radi o ponovnom razmatranju strategije spoljne politike EU i da ovaj proces ne obećava ništa dobro balkanskim narodima.

U saopštenjima iz Brisela posebno privlači pažnju činjenica da u diskusijama učestvuje predsednik Evropske investicione banke. To znači da se u realizaciju projekata u zemljama Severne Afrike i Bliskog Istoka već sad polaže ozbiljan finansijski temelj.

Teško da se u onome što se dešava u regionu može videti samo „podrivačka uloga“ EU. Očigledno je da u Tunisu, Egiptu, Jemenu, Bahreinu, Alžiru i Libiji deluje čitav kompleks faktora – od nastalih socijalnih problema do aktivizacije delatnosti islamista. Osim toga, vrtoglavi karakter procesa od Evropske zajednice zahteva operativno reagovanje, posebno u poređenju s Balkanom, koji se nalazi u stanju tihog vrenja.

Politika EU na Balkanu je dospela u ćorsokak – uključujući oblast integracije regiona u opšte evropske procese. Brisel još uvek nije u stanju da reši pitanje promene formata međunarodnog predstavništva u Bosni i Hercegovini. Aktivnosti civilno-pravne misije EU na Kosovu uopšte su iskompromitovane bučnim skandalom u vezi s učestvovanjem lokalnih albanskih separatista u velikim zločinima. Teško da danas neko može da predvidi razvoj situacije u Makedoniji. U ćorsokak su zapali i odnosi između EU i Turske. A i Srbija teško može da se smatra odgovarajućim objektom za ulaganje kapitala EU.

Drugačije stoje stvari s velikim regionom od Maroka na zapadu do Irana na istoku. Treba podsetiti na to da je još 2008. godine predsednik Francuske Nikola Sarkozi predstavio ideju o Mediteranskom savezu, u kojoj su Nemačka i druge zemlje-članice EU osnovano videle pokušaj da se „reformiše“ čitava Evropska zajednica. Sadašnji događaji se sumnjivo simptomatično uklapaju u ovu strategiju.

Takođe, ne sme se zaboraviti da će aktivizacija finansijsko-političkog delovanja u severnoafričkom i bliskoistočnom pravcu omogućiti rukovodstvu Evropske zajednice da sopstvenim poreskim obveznicima pokaže svoju likvidnost. I samim tim to će biti pokušaj da se ublaži kritika upućena briselskoj demokratiji – istakao je u razgovoru s „Glasom Rusije“ šef odelenja za evropsku bezbednost Instituta Evrope RAN Dmitrij Danilov. On je podsetio na raskid koji i dalje traje u EU između pozicije elite i interesa građana:

„Ovaj raskid između vlasti i društva značajno se pojačava u periodu finansijsko-ekonomske krize. Obični građani Evropske zajednice postavljaju pitanje šta je EU učinila da se običan građanin oseća sigurnije. I odgovori u poslednje vreme ne zvuče utešno. Rukovodstvo Evropske zajednice ne samo da ne može da ponudi jasan i za sve obavezan program finansijskog oporavka, već se takođe nalazi u zarobljeništvu unutrašnjih protivrečnosti u vezi s ključnim spoljno političkim pitanjima – kao što su primanje u redove EU Turske, politika na Balkanu ili na postsovjetskom prostoru. U ovim uslovima prenošenje pažnje na Severnu Afriku i Bliski Istok može predstavljati uspešan geopolitički korak.“

Ketrin Ešton je već naložila stručnjacima Evropske komisije da pripreme „svestrani paket mera“ za pomoć svakoj od „susednih zemalja“ iz Severne Afrike i s Bliskog Istoka. Imajući u vidu finansijsku krizu u samoj EU – nema sumnje da će upravo tamo poteći sredstva, koja su ranije planirana za Balkan. Konkretna raspodela tokova očigledno će biti objavljena na samitu Evropske Unije 24-25. marta.

(Glas Rusije)